Naša najbolja teniserka svih vremena obećava uspješniji nastavak godine, te još bolju 2009.
Mervana Jugić-Salkić je opet nakratko u Sarajevu. Jasno je, u pitanju su neki važni poslovi, a najčešće je to, što je sudbina svih nas, potraga za vizama. Treninzi se ne prekidaju, ali se ipak manje razmišlja o tenisu. Naši sportisti su i u tom segmentu, uz već poslovičnu nebrigu države, hendikepirani - oni osim o treningu moraju brinuti i o vizama. Najveću brigu (novac, naravno!) da i ne pominjemo.
- Pokušat ću u drugom dijelu godine odigrati što više singl-mečeva, ali ne mogu sebi dozvoliti luksuz preskakanja US Opena u dublu - kaže Jugić-Salkić i pojašnjava. - Meni jeste ovaj sport sve, ali da bih nastupala moram sama prethodno obezbijediti uslove - novac i vize, prije svega. U tom segmentu se, barem kod mene, još uvijek ništa nije promijenilo. A znamo da se moja konkurencija brine samo o treninzima i nastupima na turnirima.
O prvoj polovini godine nije željela previše pričati, mada priznaje da rezultatski nije najzadovoljnija. Ipak, jednu stvar posebno ističe:
- Čini mi se da dobro radim, a želje za dokazivanjem mi sigurno ne manjka. Naprotiv! Nakon skoro dvije godine problema sa ozljedama, sada sam potpuno fit i izgleda da se vraćam u ono svoje borbeno raspoloženje. Dakle, opet mrzim gubiti, ali i uživam u igranju tenisa. Sada imam takav osjećaj da me ne bi iznenadilo da za godinu dana opet budem u Top 100. U singlu!
Naravno da joj to od srca želimo. Što se nastupa na Olimpijskim igrama u Pekingu tiče, zasad tu ima malo mjesta optimizmu. A Mervana zna šta ti najveći sportski skupovi znače jer je bila u Grčkoj, prije četiri godine:
- To jeste vrhunac u karijeri svakoga sportiste, a nama teniserima, koji smo po definiciji usamljenici, donese neka nova iskustva, kao što su timski duh, osjećaj da se predstavlja država i potpuno drugačiju, sportskiju atmosferu, uz mnogo druženja. Zato bih voljela ponovo otići. Uostalom, ja se još uvijek nadam Pekingu!
.jpg)
.png)
